Brige „što ako“ i stvarni problemi: kako ih razlikovati

Koja je razlika između brige i problema?

Svaka briga djeluje hitno dok traje. Ali brige dolaze u dvije prilično različite vrste, a kad se s obje postupa jednako, to je jedan od razloga zašto se briga može satima vrtjeti bez ikakvog pomaka.

Stvaran problem tiče se nečega što se događa sada ili će se uskoro dogoditi i oko čega možeš napraviti korak. Auto čudno zvuči. Najamnina raste. Šefici trebaš reći da nećeš stići u rok.

Briga „što ako“ tiče se nečega što bi se moglo dogoditi, često u dalekoj budućnosti, bez koraka koji danas možeš napraviti. Što ako se razbolim? Što ako me partner ostavi? Što ako jednog dana ostanem bez posla?

Obje se mogu činiti jednako teškima. Razlika je u tome što pomaže.

Kako znati s kojom vrstom imam posla?

Postavi si jedno pitanje: mogu li oko ovoga napraviti neki korak sada ili uskoro?

• Ako je odgovor da, makar i mali korak, to je stvaran problem.
• Ako je odgovor ne ili je jedini „korak“ još više razmišljanja, to je briga „što ako“.

Neke su brige mješavina. „Što ako sljedeći tjedan padnem vozački?“ ima stvaran dio (možeš dogovoriti dodatne sate vožnje) i dio „što ako“ (što god se dogodi na sam dan). Pomaže ih razdvojiti: napravi korak oko stvarnog dijela, a s ostatkom postupaj kao s brigom „što ako“.

Dvije misaone zamke često pretvore običnu neizvjesnost u brigu „što ako“ koja ne popušta: katastrofiziranje, koje skače na najgori ishod, i proricanje budućnosti, koje loš ishod uzima kao siguran prije nego što se dogodi.

Što učiniti sa stvarnim problemom?

Stvarni problemi obično se smanje kad postoji plan. Jednostavna struktura, koja se često zove rješavanje problema, izgleda ovako:

1. Opiši problem u jednoj ili dvije rečenice, što konkretnije možeš. S „novcem“ je teško raditi; s „najamnina mi u lipnju raste“ nije.
2. Nabroji sve ideje, i one neobične. Još ih ne procjenjuj.
3. Odvagni ih: što je dobro, a što ne baš toliko kod svake?
4. Odaberi jednu koju ćeš prvu isprobati. Ne mora biti savršena.
5. Razlomi je na korake, svaki s danom ili vremenom.

Vježba Rješavanje problema vodi te kroz to jedno po jedno pitanje. Mnogi primijete da briga popusti čim je prvi korak zapisan, prije nego što se išta zaista promijenilo.

A brige „što ako“?

Jače razmišljanje o brizi „što ako“ obično ne pomaže jer tu nema što riješiti. Svaki odgovor otvara novo pitanje. Umjesto toga pomaže promijeniti odnos prema brizi:

• Primijeti je i imenuj: „Ovo je briga ‚što ako‘.“
• Zapiši je da je ne moraš držati u glavi.
• Ostavi je za vrijeme za brigu, određenih petnaest minuta kasnije u danu kad namjerno pogledaš svoj popis.
• U vremenu za brigu pogledaj je jednom. Ako je i dalje „što ako“, vježbaj pustiti je da bude. Neke će do tada same izblijedjeti.

Vježba Vrijeme za brigu izgrađena je upravo oko toga: zabilježiš brigu u nekoliko sekundi, a poslije je razvrstaš u „s ovim mogu nešto učiniti“ ili „ovo je ‚što ako‘“.

Što ako ne znam na koju hrpu ide?

To je u početku normalno. Stavi je na hrpu „mogu djelovati“ i pokušaj zapisati sljedeći korak. Ako ne možeš pronaći korak koji je ovaj tjedan realan, premjesti je na hrpu „što ako“. S vremenom razvrstavanje ide brže i brige „što ako“ prepoznaješ čim stignu.

Kako razvrstavanje izgleda u praksi?

Evo primjera popisa briga iz jednog običnog dana, razvrstanog u petnaestominutnom vremenu za brigu:

• „Što ako je Iva uzrujana zbog mog maila?“ Uglavnom „što ako“. Postoji jedan mogući korak: pitati Ivu je li mail bio jasan. Ako je to previše, može pričekati; već se čini manjim nego jutros.
• „Auto treba na tehnički pregled, a termin još nije dogovoren.“ Stvaran problem s očitim korakom: dogovoriti termin sutra u pauzi za ručak.
• „Što ako me bolest spriječi da radim?“ Briga „što ako“. Danas tu nema što učiniti. Primijeti je i pusti je do sljedećeg vremena za brigu.
• „Ne stižem pratiti novi projekt.“ Stvarno i preveliko za jedan korak. Odnesi to u rješavanje problema: nabroji ideje (zatražiti pomicanje roka, odustati od zadatka nižeg prioriteta, zamoliti kolegicu za pomoć) i odaberi jednu za početak.

Primjer je izmišljen, ali oblik je tipičan: jedan ili dva stvarna problema s jasnim sljedećim koracima i nekoliko briga „što ako“ koje izgube dio snage kad ih zapišeš i jednom pogledaš.

Zašto pomaže zapisati ih?

Držati brige u glavi traži trud i obično im se vraćaš da provjeriš je li nešto ispalo iz glave. Zapisani popis pamti umjesto tebe. Uz to ih je lakše usporediti: briga koja se u 15 h činila golemom u 19 h, pored ostalih, može izgledati prilično malom.

Kada razgovarati s nekim?

Ako ti briga oduzima veći dio dana, ne da ti spavati ili te sprečava da radiš ono što želiš raditi, vrijedi razgovarati sa svojim liječnikom ili liječnicom ili sa stručnom osobom za mentalno zdravlje.