Aaron Beck: psihijatar s kojim je počeo KBT

Tko je bio Aaron Beck?

Aaron Temkin Beck bio je američki psihijatar. Na Odjel za psihijatriju Sveučilišta u Pennsylvaniji došao je 1954. i ostao s njim povezan do kraja karijere. Godine 1994. sa svojom kćeri, psihologinjom Judith Beck, osnovao je Beckov institut kako bi obučavao kliničare u pristupu koji je razvio. Umro je kod kuće u Philadelphiji 1. studenoga 2021., u 100. godini.

Beck se školovao u psihoanalizi, tada glavnom pristupu u psihijatriji. Vlastito istraživanje odvelo ga je od nje.

Što je primijetio?

Krajem 1950-ih i početkom 1960-ih Beck je proučavao loše raspoloženje. Slušajući ljude s kojima je radio, stalno je čuo istu vrstu misli: brzu, nenamjernu i oštru. „Uvijek sve zabrljam.“ „Nitko me ondje ne želi.“ „Ovo se nikad neće promijeniti.“ Ljudi često nisu bili posve svjesni tih misli dok ih netko ne bi pitao za njih, a ipak se činilo da te misli oblikuju njihove osjećaje.

Beck ih je nazvao automatskim mislima. Godine 1963. objavio je rad o mišljenju i depresiji u kojem ih je opisao, zajedno s obrascima pogrešaka koji se kroz njih provlače.

Ono o čemu te misli govore svrstao je u tri područja i to nazvao kognitivnom trijadom:

• vlastita osoba: „Ništa ne vrijedim.“
• svijet i drugi ljudi: „Nikoga nije briga.“
• budućnost: „Uvijek će biti ovako.“

Kako je iz toga nastao KBT?

Beckov iskorak bio je u tome da misao vidi kao pretpostavku koju treba provjeriti, a ne kao činjenicu. Zajedno s osobom gledao bi dokaze za i protiv neke misli i tražio pravedniji način da se stvari sagledaju. Poticao je i male pokuse u svakodnevnom životu, kako bi se doznalo što se zapravo događa.

U kombinaciji s bihevioralnim metodama, poput planiranja aktivnosti i postupnog suočavanja sa strahovima, njegov je pristup postao poznat kao kognitivno-bihevioralna psihoterapija, ukratko KBT. Knjiga koju je 1979. napisao s kolegama opisala je metodu korak po korak i oblikovala način na koji se KBT otad podučava.

Koja je ideja, jednostavnim riječima?

Nekoliko točaka iz Beckova rada provlači se kroz gotovo svaku KBT vježbu:

• Osjećaji slijede misli o događajima, a ne same događaje. Dvoje ljudi može doživjeti isto odbijanje i osjećati se posve različito, ovisno o tome što im ono znači.
• Misli se mogu provjeriti. Pitanje nije „Je li ovo pozitivna misao?“, nego „Što kažu dokazi?“
• Pogreške u mišljenju se ponavljaju. Beck je opisao obrasce poput izvlačenja velikog zaključka iz jednog događaja (pretjerano generaliziranje), gledanja samo loših strana (mentalni filtar) i predviđanja najgoreg (proricanje budućnosti). Kasniji autori, među njima i njegov student David Burns, složili su popise tih obrazaca koje mnogi danas znaju kao misaone zamke.
• I mali postupci mijenjaju raspoloženje. Kad nešto učiniš, čak i kad ti se ne da, tvoje misli dobivaju nove informacije.

Što je dodalo njegovo istraživanje?

Beck je bio istraživač koliko i kliničar i želio je da se njegove ideje provjere. Godine 1961. s kolegama je objavio upitnik za mjerenje toga koliko je nečije raspoloženje loše, Beckov inventar depresije, koji je postao jedna od najkorištenijih mjera te vrste. U 1970-ima njegova je skupina provela neka od prvih kontroliranih ispitivanja kognitivnog pristupa, a idućih su desetljeća istraživači diljem svijeta ispitivali KBT kod tjeskobe, panike, brige i drugih teškoća. Ta navika provjeravanja, mjerenja prije i poslije, dio je razloga zašto je KBT danas tako dobro istražen.

Kratak primjer

Zamisli da netko pošalje poruku prijateljici i cijelu večer ne dobije odgovor. Automatska misao mogla bi biti: „Ljuta je na mene. Uvijek pokvarim prijateljstva.“ Beckovim rječnikom, ta jedna misao dotiče sva tri dijela trijade: pogled na sebe („pokvarim“), na druge ljude („ljuta je“) i na budućnost („uvijek“).

Provjeriti je značilo bi pitati: koji su dokazi da je ljuta? Je li se i prije znala ne javljati iz drugih razloga? Kako bi mi to zvučalo da mi isto ispriča prijatelj? Pravednija misao mogla bi biti: „Ne znam zašto se nije javila. Navečer je često zauzeta, a naš zadnji razgovor bio je prijateljski.“ Činjenice se nisu promijenile, ali osjećaj se obično promijeni.

Što KBT nije?

Nekoliko nesporazuma često se ponavlja:

• Nije pozitivno razmišljanje. Cilj je točna misao, a ona je ponekad i dalje tužna.
• Ne tvrdi da su ti problemi samo u glavi. Stvarni problemi traže stvarna rješenja; KBT se služi i praktičnim rješavanjem problema.
• Ne bavi se samo prošlošću. Beckov pristup uglavnom gleda ono što problem održava sada i koristi vježbanje između seansi.

Gdje se njegov rad vidi danas?

Zapis misli najjasniji je primjer: zapišeš situaciju, automatsku misao i koliko snažno u nju vjeruješ, pogledaš dokaze i zapišeš uravnoteženiju misao. ABC zapis isti lanac razlaže na prve korake, a Sokratska pitanja upravo su ona pitanja koja Beckova metoda postavlja o misli.

KBT je jedan od najbolje istraženih pristupa za tjeskobu i loše raspoloženje, a NHS ga navodi među oblicima psihoterapije razgovorom koji mogu pomoći kod obojega. Ti se dokazi odnose na KBT kakav se provodi i proučava u istraživanjima. ThinkGO tehnike koje su prvi opisali Beck i njegovi kolege koristi kao vježbe samopomoći; to je alat za samopomoć, ne terapija, i ne zamjenjuje terapeuta, liječnika ni dijagnozu.